Ljekovito bilje i pripravci od ljekovitog bilja najstariji su način liječenja različitih bolesti. Fitoterapija danas predstavlja osnovu očuvanja zdravlja i dodatnu mogućnost prevencije i liječenja blažih oblika bolesti.
Stoljeća uporabe u narodnoj medicini potkrijepljena su današnjim znanstvenim i kliničkim istraživanjima o djelotvornosti i neškodljivosti pa modernu fitoterapiju ne smijemo nikako svrstavati u alternativnu medicinu, već je sagledavati kao dio znanstvene medicine.

Kod provođenja fitoterapije treba biti strpljiv jer su djelovanje, a time i rezultati spori. S ljekovitim biljem ne možemo sve izliječiti, ali s njime unosimo u organizam vrlo vrijedne tvari (eterična ulja, vitamine, prirodne antioksidanse, flavonoide, minerale, enzime… ), te ga jačamo i činimo otpornijim, poboljšavamo metaboličke procese, odstranjujemo štetne tvari iz organizma.
Ljekovito bilje, ukoliko se upotrebljava na ispravan način, gotovo da i nema neželjene učinke, a ako ih i ima tada su one svedene na najmanju moguću mjeru.

Danas se preferira uzgoj ljekovitog bilja bez korištenja umjetnih gnojiva i insekticida (biološki uzgoj ili biodinamički uzgoj) ili sakupljanje na ekološki čistim područjima kako bi se izbjegli štetni učinci zagađenja, a kontrolirano branje, čuvanje i prerada bilja, osigurava zdravstvenu ispravnost i sigurnost bilja.
Ljekovito bilje danas se primjenjuje u različitim farmaceutskim oblicima: vodene iscrpine biljnih droga (infuzi, dekokti, macerati), etanolne iscrpine (tinkture-biljne kapi), uljni macerati, sirupi te kapsule i tablete.
Važno je naglasiti da se pojam biljna droga u farmaciji odnosi na osušene i usitnjene dijelove biljke (cvijet, lat. flos; list, lat. folium; nadzemni dio biljke – zelen, lat.herba; kora, lat. cortex; korijen, lat.radix, plod, lat. fructus ili semen) koji se zatim koriste u fitoterapiji, dakle to nije opojno sredstvo.

Tvari važne za učinak biljke često puta se nalaze samo u jednom dijelu biljke pa se upravo taj dio koristi kao biljna droga, a da bi iz biljke iscrpli djelatne tvari najčešće je potapamo u vodu.
Ovisno o tome koju biljnu drogu koristimo, razlikujemo različite načine pripreme uz pomoć vode kao otapala:
Cvjetove i listove koji su mekši biljni dijelovi, pripremamo kao oparke, infuze – npr. cvijet nevena, list koprive;
Nadzemne dijelove stabljike u cvatu pripremamo kao infuze – npr. stolisnik ili preslicu;
Plodove ili sjemenke, npr. komorač također pripremamo kao infuze.

Infuze pripremamo tako da biljne droge prelijemo kipućom vodom i pustimo da odstoje poklopljeni 10 –20 minuta, zatim se procijede (infuzi su ono što inače u svakodnevnom životu nazivamo čaj).
Kore, korijenje i podanci koji su tvrdi biljni dijelovi, pripremamo kao uvarke, dekokte jer je potrebno dulje vrijeme da voda prodre u unutrašnjost i ekstrahira ljekovite sastojke – npr. kora hrasta, korijen maslačka.

Dekokte pripremamo tako da biljne droge stavimo u hladnu vodu, prokuhamo 10 minuta te pustimo da odstoje poklopljeni 20 minuta, zatim se procijede.
Neke biljke zahtijevaju poseban način pripreme kako se na visokoj temperaturi ne bi uništili određeni sastojci koji su vrlo korisni, npr. biljne droge sa sluzima kao što je korijen bijelog sljeza, ili pak da se izbjegne otapanje neželjenih sastojaka npr. imela. Takve biljke pripremaju se kao macerati.

Macerate pripremamo tako da biljne droge maceriramo u prokuhanoj, ali ohlađenoj vodi na sobnoj temperaturi kroz najmanje pola sata do sat vremena, ponekad i 12 sati, ovisno o biljci. Zatim se procijede, a prije pijenja lagano zagriju.

Mnoge recepte možete pronaći u knjizi “Tajne ljekovitih biljaka“ autora Žarko Bat.
Vaš Bioclinic tim.