Bilo da ste rekreativni ili profesionalan sportaš, gotovo je nemoguće da se niste susreli s nekom od povreda vezanih uz sport. Nabrojat ćemo samo najčešće : stres frakture, ozljede mišića, ozljede tetiva, stopala ili leđa, teniski lakat itd…Sigurno vam nije bilo lako u vezi toga…morali ste u najboljem slučaju mirovati, ili imati longetu / gips, u težim slučajevima ići na terapije kod fizijatra ili fizioterapeuta..Narano, ne možemo podcijeniti niti smanjeni radni učinak..Ukratko, 100 problema..
Stres fraktura stopala
Stres frakture su male napukline u kostima koje često nastaju zbog ponavljanih jakih udaraca.
U trkača su kosti sredine stopala (kosti donožja, metetarzalne kosti) naročito sklone ovakvim ozljedama. Najčešće stradaju metatarzalne kosti za tri srednja prsta. Metatarzalna kost za palac je relativno otporna na ozljede zbog svoje veličine i čvrstoće, a metatarzalna kost za mali prst je obično zaštićena jer je najveća sila udarca usmjerena na palac i prst do njega.
Rizični faktori za stres frakture su visoko podignuti svod stopala, neodgovarajuća obuća za trčanje koja nedovoljno ublažava opterećenje i naglo povećanje jačine ili dužine vježbanja. Žene u menopauzi mogu zbog osteoporoze biti naročito sklone stres frakturama.
Prvi simptom je bol koja se javlja u prednjem dijelu stopala, obično nakon dužeg ili napornijeg rada. U početku bol se povlači nekoliko sekundi nakon prestanka vježbanja. Ako se vježbanje ipak nastavi, bol se javlja ranije prilikom vježbanja i traje duže nakon prestanka vježbanja. Vremenom, bol može postati tako jaka da onemogući trčanje, a traje čak i za vrijeme odmora. Područje oko frakture može oteći.
Stres frakture (prijelomi) stopala
Stres fraktura, mala napuklina uzrokovana ponavljanim udarcima, obično se javlja u kostima srednjeg dijela stopala kostima donožja (metatarzalnim kostima).
Osoba ne smije trčati dok stres fraktura ne zacijeli, ali može raditi zamjenske vježbe. Nakon izlječenja je potrebno nositi obuću koja odgovarajuće apsorbira opterećenja, trčati po travi ili drugim mekim površinama čime se sprječava ponovo ozljeđivanje. Udlage su rijetko potrebne. Ako se upotrijebe, potrebno ih je skinuti nakon tjedan ili dva da ne bi došlo do slabljenja mišića. Općenito je za liječenje potrebno 3 do 12 tjedana, a u starijih i bolesnih i duže.
Ozljede mišića potkoljenice
Ozljede mišića uz goljeničnu kost uzrokuju bol u potkoljenici.
Najčešći uzrok je dugo stajanje i ponavljani stres potkoljenice. Dvije skupine mišića u potkoljenici su podložne ovoj ozljedi. Mjesto boli ovisi o mišićnoj skupini koja je zahvaćena.
Ozljeda prednjepostranične skupine zahvaća mišiće koji se nalaze s prednje (anteriorne) i s vanjske (lateralne) strane potkoljenice. Ova ozljeda nastaje zbog normalne neravnoteže mišića oprečnog djelovanja. Mišići s prednje strane potkoljenice podižu prednji dio stopala, a jača i veća stražnja mišićna skupina potkoljenice (mišići lista) povlači stopalo prema dolje svaki put kad peta dotakne tlo pri hodanju ili trčanju. Mišići lista potkoljenice imaju veliku snagu tako da mogu ozlijediti prednju skupinu mišića.
Glavni simptom ozljede prednjepostranične skupine mišića je bol uzduž prednje i postranične strane potkoljenice. U početku se bol javlja samo kad peta udari o tlo pri trčanju. Ako se trčanje nastavlja, bol se javlja pri svakom koraku, čak i bez prestanka. U vrijeme kad je osoba došla liječniku, bol se javlja već pri dodiru potkoljenice.
Liječenje uključuje privremeni prestanak trčanja i svakog drugog vježbanja. Vježbe istezanja mišića listova mogu pomoći. Kako ozlijeđeni mišići zacjeljuju, mogu se raditi vježbe koje ih jačaju 3 do 10 serija svaki drugi dan.
Ozljeda stražnjeunutrašnje skupine zahvaća mišiće na stražnjoj (posteriornoj) i unutrašnjoj (medijalnoj) strani potkoljenice koji podižu petu pri hodanju. Ove ozljede često nastaju prilikom trčanja na kosom ili neravnom terenu, a mogu se pogoršati okretanjem stopala prema unutra ili nošenjem obuće koja neprimjereno sprječava uvrtanje stopala prema unutra.
Bol koju uzrokuje ova ozljeda obično počinje s unutrašnje strane potkoljenice, i to 2 do 20 cm iznad gležnja, a pogoršava se pri svakom uspinjanju na prste ili okretanju stopala prema unutra. Ako osoba nastavi trčati bol se pomiče prema naprijed, zahvaća medijalni gležanj pa se može uspeti na 5 do 10 cm od koljena. Jakost boli se povećava s napredovanjem ozljede. U početku su upaljene i bolne samo tetive, ali ako se nastavi trčati bol i upala zahvati i mišiće. Ponekad se na kraju uslijed napetosti upaljena tetiva može otrgnuti sa svog hvatišta za kost pa može doći do krvarenja i daljnje upale. Moguće je da se pri tome odlomi komadić goljenične kosti na koji je bila učvršćena tetiva.
Potrebno je prekinuti trčanje te provoditi drugi tip vježbi sve dok se pri trčanju više ne osjeća bol. Pomaže nošenje obuće s čvrstim dijelom za petu i s posebnim ulošcima koji podupiru svodove stopala i sprječavaju uvrtanje stopala. Izbjegavanje trčanja po kosim stazama može spriječiti ponovno ozljeđivanje. Korisne su vježbe istezanja ozlijeđenih mišića. U slučajevima ozljede goljenične kosti potreban je kirurški zahvat, nakon kojeg osoba dugo ne smije trčati. Kod eksperimentalnog liječenja slučajeva koji nisu pozitivno reagirali na navedenu terapiju, dnevno se injicira kalcitonin (hormon koji sudjeluje u izgradnji kostiju) ili se oralno (na usta) daje alendronat (lijek koji smanjuje gubitak koštanog tkiva). U nekim slučajevima ništa od navedenog ne može pomoći te je potrebno trajno odustati od trčanja.
Poplitealni tendinitis
Poplitealni tendinitis je ozljeda poplitealne tetive, koja se pruža od vanjske strane donjeg kraja bedrene kosti (femur), dijagonalno preko koljena do unutrašnje strane gornjeg kraja goljenične kosti (tibia).
Poplitealna tetiva sprječava da se prilikom trčanja potkoljenica pomakne prema van. Prekomjerno uvrtanje stopala (pronacija), kao i trčanje nizbrdo preopterećuju ovu tetivu te se ona može rastrgati.
Bol i osjetljivost, naročito pri trčanju nizbrdo, javljaju se duž vanjske strane koljena. Osoba ne smije trčati dok je god područje bolno, a još najmanje 3 dodatna tjedna ne smije trčati nizbrdo. Za vrijeme zacjeljivanja korisna je vožnja biciklom. Ulošci u cipelama, naročito klinasti postavljeni ispred pete, mogu pomoći da se stopalo ne uvrće.
Tendinitis Ahilove tetive
Tendinitis Ahilove tetive je upala Ahilove tetive, čvrste tetive koja učvršćuje mišiće lista za petu.
Mišići lista i Ahilova tetiva spuštaju prednji dio stopala nakon što peta dotakne tlo i podižu petu dok se prsti odvajaju od tla, netom prije nego se zagazi drugim stopalom.
Ozljede mišića potkoljenice
Ozljede mišića potkoljenice mogu se javiti u mišićima prednje i vanjske strane potkoljenice (prednjepostranične ozljede) ili u mišićima na stražnjoj i unutarnjoj strani potkoljenice (stražnje unutarnje ozljede). Bol se javlja u različitom području, ovisno o tome koji su mišići zahvaćeni.
ZAŠTO HIPERTERMIČKA OZONSKA SAUNA?
Tretman u hipertermičkoj ozonskoj sauni osobito je koristan kod svih vrsta trauma jer smanjuje upalu na problematičnom mjestu, mliječna kiselina iz mišića brže se razgrađuje, dok se i bol na traumatiziranom mjestu progresivno smanjuje kontinuiranim dolascima u saunu. Sama sauna još ima i mnoge druge prednosti, vrijedi ih pročitati
Dođite na tretman(e) i uvjerite se sami.
Vaš Bioclinic tim.